Istanbul iz mog ugla

    Posle nekoliko putovanja u Istanbul mogu slobodno da napišem jedno kratko upustvo za korišćenje Istanbula ☺

    Uh mislila sam da će biti kratko,al toliko toga imam da Vam kažem o mom omiljenom gradu tako da se plašim da uputstvo neće biti baš kratko 😉

Nakon pravljenja rasporeda u agenciji saopštili su mi da idem za Istanbul.  Iskreno sam se nadala da ću ovog puta ići sa grupom u Pariz. Istok me u to vreme nije previše privlačio, ali kod mene je proradila želja da ga upoznam. Hvale ga mnogi koji su ga videli. Odlučila sam prvo na netu pogledati zanimljivosti i predloge i upustiti se u ovu avanturu.


To je ta panorama koju sam ugeldala na netu kada sam počele istraživati gde to idem. i očarala me je na prvi pogled.

Najviše volim kad mi je polazak direktno iz Užica, kao i ovog puta. Nakon nekih 16 sati vožnje koliko otprilike traje ovo putovanje zbog pauza i graničnih formalnosti. Ugledala sam grad u koji sam se zaljubila na prvi pogled.  Ipak, bojažljivo sam pratila okolinu, brinući kakav će biti susret sa lokalnim stanovništvom. Odveli su nas na vidikovac Čamlidža, s kojeg se vidi gotovo celi grad. Slika oku, uh ne može se baš opisati. To treba doživei. Gledam – ispred mene taj čuveni Bosfor, a tamo preko, naša Evropa. Već sam bila kupljena onim što vidim.


Povratak je bio takođe veoma zanimljiv.Na ulicama ogroman broj vozila, svih vrsta i starosti. Kažu da ima oko 2 miliona auta registrovanih u Istanbulu (tablice s oznakom 34). Činilo se da su svi istovremeno u na ulici. Nepregledne guste kolone teku ulicama, nikad da se umore, da zastanu na tren. Ne možete shvatiti po kakvim pravilima oni voze, jer pravilo je – da nema pravila. Uzalud sam očekivala da se neko smiluje i upali žmigavac, da neko postupi po propisima. Ne, svi se istovremeno kreću, ubacuju bez reda, nema voznih traka, nema poštovanja prednosti. Važi zakon veštijeg. Usto pešaci se kreću kako kome padne na pamet, čak se ni ne osvrću prema vozilima. A o semaforima da ne govorim. Oni su tu samo zbog vozača. Koliko puta sam zažmurila očekujući ono najgore. Svi idu haotično, ali u tom haosu vlada savršeni sklad i maksimalna tolerancija. Nigde nismo videli nijedan udes, čak ni mali. Mislim da bi naši vozači u Istanbulu mogli puno toga naučiti. 

Začudio me ogroman broj ljudi na ulicama, kao da je svih 15 miliona odjednom izašlo i hoda po gradu. Na sve strane beskrajne reke ljudi, kao košnica.


A more u Istanbulu je posebna priča. Mora barem imaju na pretek – Crno more, Mramorno more, povezuje ih morski prolaz Bosfor. A u blizini je i Egejsko more. U kopno se duboko uvukao zaliv Zlatni rog.

            More u Istanbulu ne znači ono što i nama – kupanje, uživanje. Njima je to sredstvo za preživljavanje, plovidbu i ulov ribe. Plaže gotovo da ne postoje. Tek u skorije vrijeme su uredili staze uz obalu, napravili velike zelene oaze u koje dolaze na porodična druženja. Gledaju more, dive mu se. U parkovima se pali roštilji, peče meso, riba, i niko to ne brani.  Uživaju u blagodetima lepog vremena, i neradnog dana, pa merače po celi dan. Onako kako mi odavno ne znamo.

Sultanahmet mejdan je mjesto gde turisti prvo idu. Tu su na jednom mestu okupljeni najznačajniji spomenici istorije: fascinantna Aja Sofija, nekadašnja vizantijska crkva, još iz vremena kad se grad zvao Konstantinopolis ili Carigrad. Po dolasku Turaka pretvorena u džamiju, a Kemal paša Ataturk je pretvorio u spomen-muzej.


Aja Sofija 
U vreme kada je podignuta, crkva Svete Sofije je bila najveća hrišćanska građevina na svetu. Sa svojom površinom od 7570 m2, ona je danas četvrta po redu, iza crkve Svetog Pavla u Londonu, Svetog Petra u Rimu i milanskog Duoma. Dugačka je 81 m a široka 70 m. Njena četiri potporna stuba visine su oko 25 m a visina glavne kupole 55,6 m. Skelet kupole je napravljen od 40 držača između kojih je 40 prozora. Celokupna građevina drži se na 107 stubova od kojih je 67 iznad a 40 ispod zemlje. Većina stubova je isklesana od zelenog mermera i roze porfira. Osam velikih stubova je doneto iz Artemidinog hrama iz Efesa, osam roze stubova iz Libana, a svi ostali su monoliti, a podne ploče su donete sa ostrva iz Mramornog mora. Iznad portala crkve je mozaik iz IX veka koji predstavlja Hrista na prestolu. U severnom brodu crkve nalazi se ‘ stub koji plače’od poroznog mermera koji apsorbuje podvodnu vodu i vlaga se mođe osetiti kada se u otvor stavi prst. Legenda kaže da je to otisak prsta svetog Grgura, a muslimanska da je ovo mesto na kome je jedan sveti čovek Islama pokušao da okrene celu građevinu prema Meki.
 nema stepenica, jer je vizantijska carica tražila ovako, da bi je lakše nosili do drugog nivoa..  


Plava džamija-Džamija sultan Ahmeta

Zatim tajnovita Plava džamija (Sultanahmet camii), iz 17. veka, jedina džamija u Turskoj sa 6 minareta. Ime dobila po brojnim ukrasima od plavog porcelana.
Kao što možete videti na ovoj slici, koja je slikana ispred Aja Sofije, udaljenost između njih dve je 5 minuta hoda. Tako da se obilaze, takoreći, u istom nizu. Za ulaz u Plavu džamiju, pratite natpis turistički ulaz , koji je sa suprotne strane od ulaza na koji ulaze vernici, ulaz je besplatan, potrebno je da budete pristojno odeveni. Dobijate na ulazu kesu u koju odlažete svoju obuću, koju potom sa sobom nosite i dugačku suknju ako imate helanke ili minić, nekim ženama su davali i marame, sve to skidate i ostavljate na izlazu.
Mladi sultan Ahmet, poznat po svom istančanom ukusu je hteo da nadmaši obližnju Aja Sofiju. Unutrašnjost je divna, dominira plava boja od divnih plavo-zelenih pločica od fajansa. Ovo je unikatna džamija sa 6 minareta. Krasi je i 260 prozora, koji propuštajući svetlost daju neku toplinu enterijeru.


Hipodrom,Teodosijev obelisk,Konstantinov i Zmijski stub

Tu je i Hipodrom, nekad služio za trke konja i kočija, sad na njemu 3 lepa obeliska i ‘Nemačka česma’, poklon Nemaca. Nedaleko je ‘Bazilika Cisterna’, najfascinantnija od svih stotinjak preostalih cisterni iz Konstantinovog doba. Tu je James Bond izvodio svoje filmske vratolomije.
Sve se ovo nalazi na platou pored Plave džamije besplatno,nema ulaznica to je sve na otvorenom..
Teodosijev obelisk sagrađen 1500 g.p.n.e. za vreme egipatskog faraona Tutmesa III. Ispisan je hijeroglifima. Donet je za vreme vladavine vizantijskog cara Teodosija Velikog iz Egipta a postavljen je za vreme vladavine njegovog sina Arkadija. Visok je  25 m
Zmijski stub , koji se ranije nalazio u Apolonovom hramu u Delfima. Jedan od najstarijih spomenika u Istanbulu. Napravljen je 479.g.p.n.e. u čast pobede Grka nad Persijancima. Ovde ga je preneo Konstantin Veliki. Imao je visinu od oko 6,5 metara i 29 zavoja. Sastoji se od 3 spiralno isprepletane zmije. Pri vrhu se nalazila zlatna vaza  na glavama zmija. Međutim , danas je sačuvan samo središnji deo.


Yerebatan-podzemne cisterne,Basilica

Jerabatan Saraj ili podvodna cisterna.Ova podzemna palata je u stvari velika cisterna za vodu. Duga je 140m. Široka 78m. I visoka 8m. Ima 336 stubova na koje se oslanja tavanica iznad koje je ulica. Stubovi su poređani u 12 redova ( po 28 stubova ) tako da podseća na neku svečanu dvoranu. Sagrađena je u IV veku za vreme imperatora Konstantina Velikog (Niškog), a obnovljena u VI veku za vreme Justinijana I. Do nje je akvaduktom dovođena voda iz Beogradske šume pa odatle dalje po gradu.
Ulaz je 10 lira, silazite stepenicama ispod zemlje, nailazite na mračnu, vlažnu, akustičnu, ogromnu dvoranu sa ogromnim stubovima, osvetljeni su  toliko da u vama probude maštu ili da pomislite da su neki horor filmovi baš ovde snimljeni:)...Meni se baš dopalo ovo mistično mesto..Iako je ovde akcenat bačen na cisternu za snabdevanje vodom, jasno je da je ovo bio neki antički hram, meduzina glava od par tona okrenuta naopako ...


Palata Topkapi 

S druge strane mejdana, tik uz samo more, ali naravno ograđena visokim zaštitnim zidom, proteže se Topkapi palata. Izgradio ju je sultan Mehmet osvajač u 15.veku, danas je poznati muzej, pod UNESCO zaštitom. Tu je bilo sedište Otomanskog carstva i sultana, preko 400 godina.
Nju možete posetiti pre ili posle Arheološkog muzeja,jer su veoma blizu.
Po mom mišljenju, Topkapi palata je  samo srce Istanbula i lokacijski i istorijski, tako da ovo mesto nikako ne smete propustiti...Građena je za vreme Mehmeda II Osvajača, od 1472. do 1478. kao nova palata tog vremena, na Rtu Seraljo, prvom od sedam istanbulskih brežuljaka. Stara palata je tada bila na današnjem Bajazitu, tamo gde je danas zgrada Istanbulskog univerziteta, i tamo su u to vreme slate sultanove miljenice koje su izgubile naklonost.
Nalazi se na najlepšem delu Istanbula, na padini ispod koje se Bosfor sastaje sa Mramornim morem i gde se Zlatni rog odvaja od Bosfora. 
Topkapi saraj je bio dvorac starih otomanskih sultana. 367 godina odavde se upravljalo moćnom Otomanskom imperijom. Posle zauzimanja grada na Bosforu, u zimu 1853. g. rezidencija sultana je premeštena u Dolmabahče .
Kompleks palate Topkapi uključuje brojne lođe, paviljone, državne kancelarije, privatne odaje, vrtove (poznati vrt lala), biblioteku, riznicu ...Sedef, slonovača, zlato, dijamanti, sultanske  sablje, kaftani, odeća i raskošan nakit sulatana, zlatni presto sa smaragdima, na kome su otomanski sultani  sedeli za vreme bajramskih praznika, srebrno-zlatna kolevka ukrašena biserima, zlatni svećnjacu ukrašeni dijamantima, čuveni topkapi bodež sa tri velika smaragda kod drške i četvrtim koji služi kao poklopac za sat koji je u balčaku i koricama koje su od zlata ,a posute dijamantima...
Neverovatna zbirka, neverovatno bogatstvo kao podsećanje na ono što je Otomanska imperija bila 600 godina...
Nekada su delovi palate dolazili do današnje železničke stanice Sirkedži, ali su mnogi delovi nestali u požarima koji su harali Istanbulom u 19. veku, tako da je sadašnji ulaz u palatu tek neko drugo, treće dvorište nekadašnje palate koja je pretvorena u Muzej 1924. god i restaurirana više puta.
Na kraju terase, s desna, pruža se veličanstven pogled na Bosfor i zaliv Zlatni rog. Tu je smešten Bagdadski paviljon, najlepši paviljon Topkapija. Zidovi Paviljona prekriveni su dekorativnim keramičkim pločicama a unutrašnjost kupole jelenskom kožom i zlatom. Ovde su, posle molitve, velikodostojnici ljubili skute sultanu smatrajući to najvećom milošću. Levo od terase, nasuprot prostorijama koje čuvaju svete relikvije, postoji prostorija za obrezivanje. U unutrašnjem delu muzeja, sultani su provodili najveći deo svoga vremena. Bio je običaj da svaki novi sultan sagradi za sebe novi letnjikovac. Najveću pažnju privlači letnjikovac sultana Mehmeda II u kome su smeštene neprocenjive vrednosti (smaragd težak 3260 grama, i dijamant od 84 karata).

Harem u okviru Topkapi palate


Ovde sam se najduže zadržala što se tiče palate, meni je  ovo mesto interesantno, intrigantno,akouzmemo u obzir sve ono što znamo i samo pretpostavimo ono što ne znamo.. Imala sam sreće, nija bila  strašna gužva u Haremu u trenutku moje posete, tako da sam se prepustila razgledanju i razmišljanju do mile volje, bez ikakvog požurivanja..Lepo za to vreme, veoma raskošno, al opet moj subjektivni osećaj kaže -----tužno mesto..250 odaja (nisu sve otvorene za posetu), brojne pomoćne odaje, kupatila, unutrašnja dvorišta, polumračna stepeništa idealna za noćnu zasedu opasnih protivnica..

Prozori raskošno ukrašeni, ali ni ptica da proleti kroz njih..Samo sunčev zrak je mogao da uđe i izađe kad poželi, i naravno Sultan..Ipak je to bila ženska tamnica . Intriga i ambicija su vodile  glavnu reč i naravno sultanova majka..Njena raskošne odaje, govore o uticaju koji je ova žena imala nad svojim sinom, Haremom  i carstvom. Štapovi  na zidovima su služili za batinanje po tabanima krivih ali i nedužnih, regularno primenjivano na novajlijama. Nešto mi je bilo tužno u tom haremu, mora da je mnogo suza proliveno baš ovde . Robinje dovođene sa svih strana, otrgnute od svojih korena, same, bez znanja jezika, najčešće. Robinje-primorane na nemilosrdnu borbu da bi preživele, najčešće bi postajale svirepe ili ako to nisu mogle, ne bi ih više bilo..Lepota je u Haremu bila greh, nije bilo ravnodušnih , tako da su lepe robinje pre postajale plen ljubomornih žena nego što bi stigle da budu primećene od strane sultana..Glavni cilj, kako postati sultanova miljenica i roditi mu muško dete, a potom ako bi to uspele, kako sačuvati sebe i decu u životu , jer su trovanja i ubistva bila vrlo uobičajena stvar...Zvanično, oko stotinu šehzada (prinčeva) je ubijeno ili otrovano.

Dolmabahče palata


Turistima se pokazuje još jedan fascinantan objekat – Dolmabahče palača. Iznutra predivna, ali još su joj lepši vrtovi. I romantične kapije kroz koje se iz vrtova izlazi na kej uz more. Morate zastati i osetiti svu čaroliju tog mesta, pogledati na Bosfor i Aziju na drugoj strani, te se zapitati kako su živeli sultan i njegova brojna familija. Jesu li znali uživati u tim blagodetima, ili su nekima pogledi ostali zarobljeni iza kamenih zidova?
Ako dolazite sa Sultanahmeta, Eminona, Sirkedžija, onda vam je najlakše da dođete tramvajem T2  do poslednje stanice Kabatas, upravo na slici i vidi se Dolmabahče od stanice još 10 minuta,, a Kad ugledate Sahat kulu znači da ste na velikoj kapiji palate,tj. na dobrom ste mestu.
Moj savet ako je moguće da dođete u Dolmabahče u 9 ujutru, jer tada počinje sa radom , i tako izbegnete gužve koje počinju već od pola 11.. karte se kupuju ispred ulaza 20 TL za palatu i 20 za harem sekciju, ukupno 40 TL ne radi ponedeljkom i četvrtkom nemojte se premišljati, vredi svaku liru, jer unutra je takva lepota i raskoš kakvu verovatno niste nigde videli svako snimanje i fotografisanje zabranjeno tako da vam ne mogu predstaviti šta sve ima unutra pogledajte malo na netu slike a ja ću malo predstaviti vrt i dvorište palate, da zavirimo.

Palata Dolmabahče se nalazi na evropskoj strani Bosforskog moreuza, na ulazu u Mramorno more, između Bešiktaša i  Kabataša. Današnja palata je izgrađena u vreme Abdulmedžita I (1839-1861). Sultan se zvanično uselio 7. juna 1856.godine  i tada je ova palata posle Topkapi palate, postala zvanična rezidencija otomanskih sultana. Dolmabahče je sagrađena po planovima arhitekte Bajlana, a tokom gradnje angažovani su istaknuti evropski umetnici i zanatljije. Sadrži 334 sobe, 25 salona. Stil je mešavina baroka, rokokoa i imperijalnog otomanskog stila. Nameštaj je uglavnom birao tadašnji direktor Pariske opere - Sešan ,pa je nameštaj uglavnom evropskog porekla. Zavese , tapeti, tepisi su iz carske fabrike u Herekeu, Turska. Utisak neviđene raskoši  produbljuju predivni parketi , masivna bogato ukrašena ogledala, prostrana kupatila , svileni tepisi, stolice pokrivene damastom, češki i engleski porculan , srebro, koža, zlato, sjajni engleski kristalni lusteri, od kojih je jedan težak 5 tona.  Prava kristalna palata iz bajke sa 600 umetničkih slika. Period vladavine sultana Abdulmedžita je obeležilo postepeno okretanje Otomanske carevine prema Zapadu. On je bio prvi sultan koji je plesao, prisustvovao pozorišnim predstavama u gradu. Širokih vidika, osećajne umetničke duše i naprednih ideja, ovaj sultan je umro prerano od tuberkoloze.

Poslednje godine svog života u ovoj palati proveo je i otac Turske republike Mustafa Kemal Ataturk, i to u delu kojeg se celog života grozio, u sektoru Harema, koji naravno tada nije imao tu funkciju. Preminuo je 10. novembra 1938. u 9:o5 i tada su svi satovi u palati zaustavljeni na to vreme, na kome su i dan danas.

Ova palata oduzima dah, proverite zašto...


Ped kraj dana je idealno vreme da se popoenjete na  Galata kulu. Jedva se provlačeći pored brojnih znatiželjnika ka vrhu, oteće vam se uzdah divljenja pri pogledu na nepregledni grad. Jedva sam napravila nekoliko snimaka, a već su se upalila sva svetla velegrada.  Bila je to retko viđena čarolija. Prisustvo dva kontinenta koja povezuje isti grad, pogled je koji se ne zaboravlja.


Galata kula

Nalazi se i dalje na evropskoj strani Istanbula, samo je potrebno da kod trga Eminoni pređete Galata most, i praktično se popnete uz brdo..Naravno, postoji prevoz do Taksima, pa od Taksima se spustite do kule, jer je lakše silaziti nego se penjati (moj predlog).. Kula je na odličnom mestu, pogled sa vrha savršen-Istanbul na dlanu..Ulaznica je 10 TL , a na vrhu postoji restoran (do koga dolazite liftom),  gde se možete odmoriti od pešačenja, uz neko piće ili hranu..

Poreklo kule je malo nejasno-po jednoj verziji sagradio je car Anastazije u V veku, ali je najverovatnije da su je ipak sagradili Đenovljani u XIII veku, otuda i njen drugi naziv Đenovljanska. Svrha joj je menjana tokom istorije, od osmatračnice, trgovačkog punkta, zatvora, do najlepše primene danas za turističko posmatranje divnog Bosfora i istanbulskih građevina..

Bayazit trg,Grand bazar,Kapali čaršija

Sve je ovo jedno pored drugog, veoma blizu Sultanahmetskih znamenitosti. 



Kapali čaršija je ogroman pokriveni, veliki bazar, čitav mali grad sa svojim prolazima, kapijama, raskrsnicama, ima svoju džamiju, 21 han, 7 fontana, 1 bunar , 18 većih kapija, 65 ulica, oko 5000 radnji. Ovde se nalaze skoro svi profili trgovaca-zlatari, juveliri, krojači, krznari, graveri i ostali. Zatvara se uveče u 19 h.
Tumaranje Kapali čaršijom je uglavnom obraduje sve turiste iz grupe. Mnogima je kupovina bila najvažniji razlog putovanja. Naročito je privlačno nadaleko poznato zlato i kožni predmeti. Ma tu se prodaje zaista sve i svašta: hrana, garderoba, obuća, tepisi, nakit, začini, suveniri …  Nju je 1461.godine sagradio Mehmet Osvajač.


Misir čaršija-egipatska pijaca začina (Mısır Çarşısı-Egyptian Bazaar)

Slično je  i u Misir čaršiji, tj. Egipatskoj tržnici začina. Svi  se vrate punih ruku, vukući bezbrojne kese. Na tržnicama, kao i u većini trgovina, cenkanje je obavezno, dignuto na visinu umetnosti. Cena se nekad spusti i preko 50 %, pa i više.
Kad krenete sa Bajazita ili iz pravca Sulejmanije, ka moru, sigurno ćete nabasati na veliku pijacu začina..Ako vam se čini da ste negde zalutali odmah pitajte za Misir Carsisi, i svako će vas uputiti.
Ako ipak idete sa mora, tj. iz pravca Trga Eminonu, onda je jedan od ulaza sa desne strane od Nove džamije( na karti yeni Cami)..
Izgrađena je 1660. godine na mestu stare Venecijanske pijace.
Ovo je najbolje i najpovoljnije mesto za kupovInu rahatluka, kafe, lampi, nargila, tavle, džezvi, šoljica, čajeva, začina, orijentalnih mirisa ... 

Krstarenje Bosforom
Nezaobilazna ponuda turistima je i vožnja brodom po Bosforu. Sve ono što smo obišli s kopna, sad smo videli u nekoj drugoj dimenziji. I sjaj i beda ovog velegrada, sve je zbijeno i izloženo na njegovim dugim obalama. Azijski deo se ubrzano modernizuje, pa su između starih kućica nikle velelepne palate gradskih bogataša. A cena kvadratnog metra je među najskupljim na svetu. Svašta smo videli gledajući s broda, ali plaža nema nigde.

Krstarenje Bosforom je najbolji način da bolje shvatite obale Istanbula, da donekle shvatite koliki je Istanbul, a najverovatnije da uvidite da ćete opet morati da dođete jer vam je mnogo toga ostalo.  


 Za dva sata koliko obično traje vožnja obišli smo obe obale Bosfora do mosta u nivou tvrđave Rumeli Hisar na evropskoj strani i Anadolu Hisar na azijskoj strani. Znači, obišli i evropsku i azijsku stranu sa mora, bez izlazaka na kopno.  Polazak ove naše ture je bio na pristaništu između Sirkedžija i Eminona..
Kiz Kulesi-ovo ostrvce sa kulom i svetionikom je na mnogim slikama i razglednicama Istanbula, nešto kao simbol Bosfora..Dugo nisam tačno znala šta je na ostrvu, ali sam osećala da je nešto tužno..Tako deluje, usamljeno, ostavljeno..

Devojačka kula
Kula je sagrađena na stenovitom ostrvcu na ulazu u Bosfor iz Mamornog mora. Po legendi, vizantijski car je ovde poslao svoju kćer da bi je spasao od predskazanja da će lepa princeza umreti od ujeda zmije. Kula je nije sačuvala od smrti – devojku je ujela zmija sakrivena u kotarici sa grožđem. Druga legenda govori o Leanderu koji se zaljubio u prelepu sveštenicu Heru. Bilo ime je zabranjeno da su uzmu, pa ju je Leander tajno posećivao svako veče, plivajući preko moreuza. Da bi mu olakšala, Hera ga je čekala sa upaljenom bakljom na vrhu kule. Jedne olujne noći, kiša je ugasila baklju u Herinoj ruci a Leander se udavio. U zoru, Hera je videla Leandrovu iscepanu košulju kako pluta i bacila se u vodu. Tako su se ljubavnici sjedinili u smrti...

Miniaturk ili Turska u malom

Poželela sam videti jedno posebno mesto u Istanbulu, mesto koje uglavnom ne zanima druge turiste iz moje grupe. Miniaturk – Turska u malom. Na svoju ruku sam se prebacivala busevima i kombijima dok me nisu dovezli na pravo mesto. A onda sa uzvišenog podesta – pogled oduševljenja. Kao malo dete poskočila sam od sreće, kao da su mi poklonili željenu igračku.  Ispred mene je ležalo preko sto najvažnijih objekata iz Turske i ostatka Otomanskog imperija.  Među njima i mostarski most. Baš svaki objekat sam fotografisala, uživajući tako u bajkovitom svetu. Nerado sam krenula dalje, Istanbul je ogroman i toliko toga treba videti.

Trg Taksim i Istklal Cadesi 

Nikakav strah nikad ne osećam hodajući sama ulicama nepoznatog grada. I pored mnogo   ljudi oko mene, osjećala sam se sigurna, čak i pri  celovečernjem tumaranju po trgu Taksimu i  ulici Istiklal Cadesi.  A toliko su me upozoravali da moram biti jako oprezna jer se može svašta dogoditi. Nijednog trenutka nisam to osetila. Ne znam, ali u ovom gradu sam bila sigurna.  I lako sam se snalazila u kretanju po njemu, nema šanse da se izgubite u njegovim brojnim ulicama i sokacima.
Na početku ulice Istiklal caddesi , smestio se trg Taksim, sigurno najvažniji u ovom delu grada, koga mi od milja zovemo ---Slavija Istanbula :)
U centru trga nalazi se spomenik proglašenja Turske Republike iz 1928. god sa Ataturkom u središtu. Iznad Taksima prostiru se moderni kvartovi Istanbula --Harbije ,Šišli,Osman bej,Mačka..Ovde je sve moderno i nimalo slično onom Istanbulu sa druge strane Galata mosta.
Istiklal ulica , od milja  zvana Knez Mihailova Isttanbula, glavna  arterija modernog Bejoglua, mnogo radnji, rastorana, butika, barova i reka ljudi koji se kreću..
Ljudi su jako ljubazni, otvoreni, stalno vam prilaze, ali ipak u granicama pristojnosti. Nema više onog nekadašnjeg potezanja za ruke. Nude svoju robu, usluge, pomoć… Smeju se, pitaju odakle ste, mnogo njih je iz naših krajeva. Jedan mi taksista, videći da nosim plan grada,  nudio da me besplatno odveze gde god želim… naravno nisam pristala. Ali sam uz osmijeh obećala da ćemo drugi put, kad se sretnemo,  popiti crni čaj. Uvijek vam se na sve zahvaljuju i srdačno pozdravljaju. Čak i kad ih odbijete. Sva ta igra ulazi u trgovačke metode, koje su im u krvi. Znaju da je samo ljubaznost i pruženi osjećaj da ste jako važan kupac (osećaj odavno zaboravljen), ono što vas opet vraća u njihove trgovine i lokale.
Uspela sam uživati i u turskom hamamu, pušiti nargilu, obići Prinčevska ostrva, gledati zanosni trbušni ples i tradicionalni ples derviša. Mnogo toga nisam stigla, bilo je premalo dana za sve ono što nudi ovaj zanimljivi grad. Ali uvek se tešimo onim ‘neki drugi put’.
            Kad dođe vreme odlaska, probudi se tuga. Setim  se kako sam nerado došla u Istanbul, a sad ga teška srca napuštam. Da je potrajalo duže, čini mi se da ne bih ni otišla iz njega.
            Suznih očiju uvek gledam ovaj megagrad dok odlazim. Uskoro sledi nastavak ako želite :) 
Malo o običajima, hrani, izlascima Azijskoj strani ....

Коментари

Najčitaniji putopisi

Популарни постови