PARAKAS I PUSTINJA IKA - PERU 🇵🇪

Danas Vas vodim u jedan neobičan nacionalni park i avanturu pustinjom 🇵🇪
Navikli smo svi na pomen nacionalnog parka na prelepe zelene površine unutar kontinenta, na neku prašumu ali Parakas je nešto sasvim drugačije a opet prelepo. Prava riznica prirodne lepote koju treba negovati...
Na zapadnoj obali Perua podno Kordiljera nalazi se područje na kome neprestalno duvaju snažni i suvi vetrovi. 
Mi se ukrcavamo na naš brod i kreće istraživanje...
Tlo je suvo, ispucalo i gotovo potpuno beživotno. Priroda pokazuje koliko surova i negostoljubiva ume biti. Ali pokazuje i lepotu svoje suprotnosti.
Dok je obala i unutrašnjost kopnenog dela prava pustinja okean pored nje nešto je sasvim drugo.
Humboltova morska struja u kombinaciji sa vetrovima kovitla okeansku vodu stvarajući vrtloge. Na taj način voda iz dubina bogata kiseonikom i hranljivim materijama se izdiže ka površini. Ovako bogata i čista voda čija temperatura dostiže 10-11 oC pogoduje razvoju mnogobrojnih algi i mikroorganizama koji služe kao hrana jednoj od najvećih kolonija riba na celom svetu. 
Milioni morskih ptica u potrazi za ukusnom ribom ukrašavaju obale Parakasa. Od njihovog izmeta nastaje „guano“, sirovine koja je vekovima privlačila osvajače iz celog sveta na ove puste obale, taj neugodan miris guana je malo teško podneti, ali lepota je svuda oko vas pa odvlači pažnju 😊
Više od 200 vrsta ptica živi ovde,  poput flaminga, pingvina, kondora... morske životinje su najveće bogatstvo ovog nacionalnog parka. 
Zubati kitovi, foke, morske vidre, ogromne kornjače i morski lavovi samo su neki od stvorenja kojima ovaj biser prirode pripada.
Ogromne kolonije morskih lavova koji se bezbrižno izležavaju na strmim stenovitim obalama prava su razglednica ovog područja. 
O zaštiti prirode se ovde izuzetno vodi računa pa je pristajanje na bilo koje od ovih ostrva strogo zabranjeno... Vraćamo se u Parakas prepuni utisaka.
Iz Parakasa smo nastavili ka pustinji Ika I oazi  Huakačini ...
Jeste li ikada bili na sandboardu? Ovo je bio najlepši način da završimo naš poslednji celi dan u Limi. 
Dine u Huacachini. To je definitivno fantastično mesto za dug jednodnevni izlet iz Lime!
Prostrani, suvi, pustinjski krajolik je pogled kroz prozor autobusa otkad smo ušli u njega. Čini se da se peščane dine protežu večno. 
Zamislite da provodite sate buljeći u suvu pustoš, da podignete pogled i otkrijete, iznenada, vodenu lagunu okruženu jarkozelenim drvećem! Ovako je spustiti se s peščanih dina južnog Perua u selo Huacachina. Maleno naselje, Huacachina svaki dan privlači autobuse pune turista da svedoče krajoliku iz snova i avanturističkim aktivnostima u peščanim dinama. 
Sunce će zaći, sutra će neko drugi uživati ​​u peščanim dinama i izgled talasa dina biće nešto drugačiji. Sve se kreće i ništa ne ostaje isto. Naravno, nijedna od ovih misli nije mi bila na pameti dok sam se pokušavala popeti na ove dine! 
Tri stepenice gore, jedna stepenica dole bio je ujednačeni ritam dok sam se pela. Moj jedini fokus bio je samo doći do vrha, a najzabavniji jako spuštajući se na pesku do dna! 
Uzeli smo kola za 13 osoba, bila su sjajna! Ogromni zaštitni kavezi ukrašeni jarkim bojama i različitim dizajnom i tri reda sedišta za nervozne turiste, ovo će biti iskustvo... 
Uskočili smo u kola, zavezali pojaseve, kako bismo osigurali da ne izletimo. Naš vozač nije gubio vreme, odmah nas je poveo da letimo iznad strmih dina. Svi u buggyju su vrištali, smejali se i jako se dobro zabavljali! 
Napokon smo stigli do vrha impresivno velike dine gde se naš vozač zaustavio i podelio daske. Pokazao je na strmu liticu koju smo gledali i svi smo se pogledali s istom mišlju na umu, "nema šanse, kako bismo uopšte mogli preživeti klizanje niz ovu grdosiju"? 
Ubrzo nakon toga, videli smo da je to zaista moguće. Ne možete a da ne vrištite dok se spuštate, ali to je, radosni vrisak jer je leteti niz meki pesak prava eksplozija! 
Ne brinite o ravnoteži, količini veštine ili padu jer sve to radite ležeći na dasci🤫
Za kraj dana smo svratili do jedne lokalne vinarije, slušali priču o proizvodnji vina, čuvenog nacionalnog pića Pisco ili lozove rakije kako se zove kod nas...
Večerali, ukusne lokalne specijalitete i prepuni utisaka se vratili u Limu.
A sutra napuštamo Limu i idemo konačno putevima drevnih Inka pravo iz prestonice Inka Kuska...



Коментари

Najčitaniji putopisi

Популарни постови